Čistu i učinkovitu proizvodnju vodika dugo su ometale skupe i neodržive metode. Međutim, grupa znanstvenika s poznatog sveučilišta možda je pronašla rješenje prenamjenom metalnog otpada u učinkovite vodikove katalizatore.
Tim istraživača razvio je metodu za pretvaranje metalnog otpada u katalizatore za proizvodnju vodika iz vode. Njihov proboj došao je otkrićem da površine nusproizvoda iz metaloprerađivačke industrije, poznate kao metalne strugotine, posjeduju mikrostupnjeve u nanomjernoj mjeri i teksture utora.
Koristeći skenirajuću elektronsku mikroskopiju, istraživači su ispitivali glatke površine strugotina od titana, nehrđajućeg čelika i legura nikla. Na svoje iznenađenje, otkrili su da površine nisu bile glatke već su imale "utore i grebene koji su široki samo desetke nanometara". Tada im je sinulo da bi ova "površina s nano teksturom mogla ponuditi jedinstvene mogućnosti za proizvodnju elektrokatalizatora".
Korištenje kontroliranog magnetronskog raspršivanja za proizvodnju vodika
Uz pomoć kontroliranog magnetronskog raspršivanja, znanstvenici su nanijeli atome platine na površine metalnog otpada, što je rezultiralo "kišom" atoma platine na površinama strugotina. Ti su se atomi okupili u nanočestice, neprimjetno pristajući u sićušne brazde na površini otpadnog metala.
Isplativo i održivo, ali je li metalni otpad rješenje?
Poput većine istraživanja proizvodnje vodika, samo će vrijeme pokazati koliko će ovi katalizatori otpadnog metala biti učinkoviti kao alternativa tradicionalnim metodama na bazi platine. Stvarnost je da je svjetska ponuda platine ograničena i postaje sve skuplja kako je postaje sve rjeđa. Bilo da se radi o metalnim strugotinama ili drugim alternativama, buduća velika komercijalna proizvodnja vodika ne može se oslanjati na platinu ili rijetke plemenite metale. Zahtijeva katalizator koji je jednako stabilan, isplativ, obilan i održiv.
